Najbolje od hrvatske arhitekture

Godišnja izložba ostvarenja hrvatskih arhitektica i arhitekata u 2025. godini otvorena je 4. srpnja u Parku Maksimir, a na otvorenju su dodijeljene i godišnje nagrade Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA). Prijavljeno je 76 radova, a ocjenjivao ih je stručni žiri u sastavu Silvije Novak (predsjednik), Vjera Bakić, Iskra Filipović, Juraj Glasinović, Jana Horvat, Tomaž Krušec, Josip Sabolić, Idis Turato i Ivana Žalac.

Regenerator arhitekturom javnog prostora stvara novu urbanu jezgru Zaboka

Riječ je o najstarijim strukovnim priznanjima hrvatske arhitektonske scene: Nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo dodjeljuje se od 1960. godine, kada ju je prvi primio Drago Ibler, a ona za najuspješnije godišnje ostvarenje od 1961. Uz njih se dodjeljuju Nagrada „Drago Galić“ za stambenu arhitekturu (od 1983), Nagrada „Bernardo Bernardi“ za oblikovanje i unutrašnje uređenje (od 1988) te Nagrada „Neven Šegvić“ za publicistički, kritički i znanstveno-istraživački rad (od 1996).

Unutrašnjost jednog od prostora nagrađenog kompleksa CUK Regenerator

Regenerator zaslužio Kovačića

Nagradu „Viktor Kovačić“ za najuspješnije ostvarenje godine žiri je dodijelio birou
MVA / Mikelić Vreš Arhitekti za Centar urbane kulture Regenerator u Zaboku. Najvažnijom kvalitetom projekta žiri smatra to što je Regenerator uspio generirati novi centar grada. U zoni obilježenoj skladištima, halama i recentnim komercijalnim tipologijama velikih trgovačkih volumena, projekt uvodi drugačiji model urbanosti – rahliji, javni i programski slojevit.

Kompleks čine tri volumena oko središnjeg trga, ključnoga urbanog elementa. Njegova stalna aktivnost potvrđuje da je projektantska namjera ostvarena – u gradu relativno malog mjerila stvoren je prostor okupljanja, susreta i razmjene. Kontinuirana razina partera povezuje sve volumene i naglašava javnost čitavog sklopa. Regenerator funkcionira kao „mali grad“ unutar grada.

Za uspjeh projekta presudna je, ocjenjuje žiri, programska raznolikost. Koncertna dvorana s prostorima za vježbanje glazbenika, radni prostori u Silosu koji se iznajmljuju i time ostaju otvoreni široj zajednici te art kino, prostori udruga i hostel u Inkubatoru stvaraju kontinuiranu fluktuaciju korisnika različitih generacija i interesa. Projekt ne cilja jednu homogenu publiku, nego uspostavlja platformu za susret kulturnih, obrazovnih i poduzetničkih inicijativa, što ga čini snažnim društvenim generatorom.

Materijalizacija je dosljedna kontekstu i nasljeđu lokacije. Naime, odabrani su racionalni, ekonomični materijali čija je vrijednost u funkcionalnoj i kontekstualnoj primjerenosti, a industrijski karakter grada i memorija proizvodnje reinterpretirani su bez nostalgije i bez dekorativnosti. Arhitektura ostaje suzdržana i prepušta prvi plan programu i društvenoj dinamici. Središnji se trg povremeno transformira u koncertni prostor s vanjskom pozornicom kao četvrtim elementom sklopa, pa Regenerator djeluje istodobno kao jedna zgrada i kao malo susjedstvo.

Projekt u konačnici, zaključuje žiri, nadilazi razinu pojedinačne intervencije: pažljivo strukturiran sklop javnih i polujavnih programa postaje inicijalnom točkom urbane regeneracije koja aktivira novu društvenu i prostornu jezgru grada. Uz Regenerator, za nagradu su bili nominirani Dječji vrtić u Bibinjama Ive Letilović i Igora Pedišića, poslovna zgrada NTH u Varaždinu Davora Bušnje te sportska dvorana Račice u Vodicama Ivana Galića.

Kadmo – kuća koja računa na promjene

Nagradu „Drago Galić“ za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture dobili su Mirko Buvinić i Vesna Milutin za kuću Kadmo u zapadnom prisavskom predgrađu Zagreba. Umjesto idealizirane slike obiteljske kuće, projekt prihvaća stvarne obrasce života na rubu grada – istodobnu prisutnost stanovanja, rada, parkiranja, vrtlarenja i mogućih budućih prenamjena – te ga ne disciplinira, nego organizira u jasan prostorni sustav sposoban za promjenu.

Građevina sadrži tri stana na trima etažama i tri vanjska prostora: crnu asfaltnu plohu za kolni prilaz i parkiranje, zeleni travnjak iza kuće kao intimniji vrt te terasu iznad prizemlja, oblikovanu kao povrtnu okućnicu i obloženu crvenom opekom. Kuća pritom nije zamišljena kao dovršena forma – gornje je etaže moguće nadograditi i time udvostručiti površinu, a posađene biljke označavaju privremeni rez volumena i anticipiraju budući rast. U kategoriji su bili nominirani i Marko Gusić i Dora Lončarić za Pretpeć kod Stona.

 

Nagrađena kuća Kadmo

Muzej u kojem je pod glavni izložak

Nagrada „Bernardo Bernardi“ za oblikovanje i unutrašnje uređenje pripala je Damiru Gamulinu, Antunu Sevšeku i Ivi Vojnoviću za rekonstrukciju dvorišta i prizemne etaže Papalićeve palače u kojoj djeluje Muzej grada Splita. Žiri obnovu smještenu u povijesnoj jezgri ocjenjuje iznimnim primjerom dosljednog i senzibilnog pristupa: pronađena arheološka struktura preuzima ulogu temeljnog sadržaja projekta, a prostor muzeja postaje izravan medij interpretacije vlastite stratigrafije.

Autori su odustali od poda kao uporabne plohe i pretvorili ga u izložbeni artefakt – posjetitelji se kreću lebdećim mostovima koji čuvaju cjelovitost arheološke podloge i skrivaju razvođenje instalacija. Zidovi su tretirani neutralno, u tamnoj monokromatskoj skali, a rasvjeta postavljena ispod razine horizonta usmjerava percepciju prema iskopinama. Postav pokazuje, ističe žiri, kako je kvalitetnu interpretaciju moguće ostvariti primatom prostora i materijalne autentičnosti, bez pretjeranog oslanjanja na multimedijske sadržaje.

Konkurencija je bila najbrojnija upravo u ovoj kategoriji. Nominirani su bili i hrvatski paviljon Hrvatska - klimaraznolikost na svjetskoj izložbi EXPO 2025 u Osaki, Žnjan 3.0 u Splitu, kulturno-turistički posjetiteljski centar u riječkoj Filodrammatici te uređenje Trga na Lokvi sa spomen-obilježjem hrvatskim braniteljima Domovinskog rata u Rovinju. Članovi žirija Juraj Glasinović, Josip Sabolić i Idis Turato izuzeli su se iz vrednovanja radova u ovoj kategoriji.

Nagrađena knjiga Dubravke Kisić

Kartografija secesije i životno djelo Katje Marasović

Nagradu „Neven Šegvić“ za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad dobila je Dubravka Kisić za knjigu Arhitektura secesije u Zagrebu – Tijelo moje duše. Povjesničarka arhitekture i dugogodišnja konzervatorica u njoj sabire građu prikupljanu tijekom više desetljeća rada na istraživanju i zaštiti zagrebačke baštine, a secesiji ne pristupa samo kao stilskom poglavlju arhitektonske povijesti, nego kao dijelu šire transformacije društva i grada u razdoblju ubrzane modernizacije.

Podnaslov, koji se referira na Donatovu antologiju proze hrvatske secesije Tijelo tvoje duše, priziva secesijsko nastojanje da arhitektura oblikom, materijalom i ornamentom izrazi senzibilitet i imaginaciju vremena. Knjiga, ocjenjuje žiri, funkcionira istodobno kao znanstvena studija, dokumentacijski arhiv i vodič kroz urbanu topografiju zagrebačke secesije. Nominirani su bili i Katja Marasović za Kaštelanske kaštele te Melita Čavlović i Marko Ercegović za Snimak postojećeg stanja: rijeka, pruga, ulica.

Katji Marasović pripala je Nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima s iznimnim cjeloživotnim stvaralačkim opusom u arhitekturi i urbanizmu.